MOZAK

Mozak nije stvar, ali nije ni organ. On se nalazi u našoj glavi i govori nam što trebamo raditi. Pun je osjećaja. Kada spavaš, on te ujutro kao mama budi. Zatim se umiva i kupa pa sav čist i odmoran želi nešto pojesti. Požuruje te u školu jer on ne jede čokoladu ili krafnu. On jede znanje. Na satu hrvatskoga jezika jede padeže i padežna pitanja, a ni prijedlozi uz određene padeže ne mogu mu pobjeći. Naš mozak ima poseban želudac pun polica. Što jednom tamo uđe, nikada ne izađe. To tamo ostaje cijeli život. Na matematici jede razlomke.  Poneki se razlomci brane i bune pa mozak s njima ima malo muke. Nakon petog sata mozgu je već dosta, skroz „otupi“ i više neće ni zalogaj. Na treningu se mora jako koncentrirati na udarac. Znoji se kao lud. Dok ti jedeš ručak, on glumi prometnog policajca: „Salata lijevo, meso desno.“ Zatim uzme veliku kuhaču i sve to miješa u želucu.

Kada pišemo domaći rad, jako puno radi. Nije lako naći pravu stvar među svim tim policama. Obožava kada prije spavanja čitamo priče. Tada postaje princeza koja jaše jednoroga ili strašni gusar. On se toliko zanese da ne primijeti da smo mi već zaspali. Na Šolti ljetuje i uživa u mirisu cvijeća, a na Murteru jaše konja. On je naš najbolji prijatelj. Čuva sve naše tajne i poznaje sve simpatije. Iako znanstvenici smatraju da sve znaju o mozgu, ti i ja znamo da je mozak poseban jer ima svoje osjećaje, a čak on ponekad i zaplače kada nas nešto boli ili kada se loše osjećamo. Nitko nikad neće mozak potpuno razabrati jer je svaki mozak jedinstven i nema granice znanja koju mozak ne može postići.

Adriana Tičina, 5.b