Bilo je od početka jasno da smo se susreli s osobom koja svaku ljepotu u prirodi primjećuje i osjeća i zbog svake štete žali. Upravo se zbog toga, nakon prekrasnih putovanja čarobnim stazama na koje nas Snježana Grković-Janović vodi, čitatelj još više divi prirodi. Književnica dobro poznaje čarobni svijet bilja, stvarne predjele o kojima uči iz geografskih i planinarskih karata, ali ih i susreće, dotiče i opjevava prenoseći nam tako poruku o našoj ulozi na Zemlji i optimistično se nada da je sve više onih koji su toga svjesni.

Dok su promišljali o tome na satima hrvatskog jezika, razgovarajući o svim ljudskim vrijednostima koje žive i manifestiraju se u njezinim pričama, učenici su se podsjetili da im ljubav, svijest, savjest i sjećanje nitko ne može oduzeti, a prepoznali su i ponašanja čovjeka koji ne postupa u skladu sa zakonima prirode. U svojim literarnim radovima učenici su se zapitali: „Čovjek, je li to gordo zvuči?“ i  zaključili da doista treba poštovati prirodu i ljude kao njezin neodvojivi dio. Jer ne postoji „njihova i naša pravda“, nego su važni odgovornost i ljubav koji su siguran izbor ili kao što je Ranko pročitao na velebitskom  kamenu: „Sve što je živo – rod ti je najbliži. Od iste ste tvari sazdani pa se volite i poštujte i pomažite međusobno.“

Pripremajući se za ovaj susret učenici su, na temelju pročitanih knjiga ili ulomaka iz djela Snježane Grković-Janović, pisali crtice i komentare, bilježili svoja razmišljanja i izradili ilustracije i stripove kojima smo ukrasili atrij i školsku knjižnicu. Dio atmosfere i učeničkih radova donosimo na fotografijama.